Britanski Kamerun
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
Britanski Kamerun (engleski: British Cameroons) bila je kolonija Britanskiog Carstva u Centralnoj Africi koja je egzistirala od 1922. do 1961. [1]
Nukleus britanske kolonizacije bio je dolazak baptističkih misionara 1845.[2]
Za Prvog svjetskog rata udružene snage francusko-britanske snage su još 1916. okupirale su Njemački Kamerun.[2]
Podjelom interesnih sfera između Francuske i Velike Britanije 1919. veći dio te kolonije dospio je pod vlast Francuske, a manji, zapadni pod vlast Velike Britanije. To je bio uski pojas zemlje duž granice sa Nigerijom koji je dijelila rijeka Benue. Zbog tog je kolonija administrativno podjeljena na dvije regije Sjverni i Južni Kamerun.[1]
Britanija je ispočetka vladala tom kolonijom kao dijelom svoje Kolonije Nigerije, sve do 1922. kad je dobila mandat od Lige naroda da vlada tim krajem.[2]
Dotadašnje njemačke plantaže su ujedinjene u paradržavnu Kamerunsku razvojnu korporaciju koja je postala baza ekonomije. Razvoj se dogodio u poljoprivredi, naročito u kasnijim godinama britanske vladavine. Proizvodnja kakaa, kave i banana brzo je rasla.[1]
Nakon Drugog svjetskog rata 1946. Britanski Kamerun je postao zemlja pod starateljstvom Ujedinjenih Naroda, ali je uprava bila i nadalje u rukama dotadašnjeg mandatara.[2]
Za razliku od Francuske koja je provodila politiku asimilacije, britanska kolonijalna vlast provodila je politiku indirektne vladavine. U praksi je to značilo da su Britanci odlučivali o ekonomiji, vanskoj i unutrašnjoj politici, a domorocima je prepuštena lokalna samouprva.[2]
Od 1954 ima i vlastitu vladu a od 1958.i premijera.[2]
Odlukom Ujedinjenih Naroda iz 1955. za Britanski Kamerun planiran je referendum - 1961. na kom su se stanovnici trebali odlučiti o svojoj daljnjoj sudbini. Regija Sjever odlučila je 11. marta da postane dio Nigerije, a Regija Jug 1. oktobra da postane dio Republike Kamerun (današnja Regija Jugozapad.[3]
- Kamerun (sh)
