Luna-park
| Kultura luna-parkova | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština UNESCO | |
 | |
| Država |  Belgija  Francuska |
| Regija | Europa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa | 2024. |
| Ugroženost | - |
| Poveznica | UNESCO:02108 |
Luna-park (od lat. luna za 'mjesec' i anglizma park) je općeprihvaćen američki naziv za putujući zabavni park (fr. fête foraine ili vogue, eng. funfair), tj. park ili prostor s raznovrsnim zabavnim uređajima (vrtuljci, strjeljane, panorame, labirinti, tobogani, autodromi, panoptikumi, marionetska kazališta i dr.).[1]
Naziv „Luna Park” je bio naziv prvog zabavnoga parka na Coney Islandu iz 1903. godine[1] i kao takav je uvriježen u Europi, osobito u Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Poljskoj,[2] Češkoj, Rusiji, Grčkoj[3] i dr.). Obično su pokretni („Luna Park Bolero” u BiH[4]), a u mnogim velikim gradovima postoje i stalni luna-parkovi kao što su „Luna Park Marsonia” u Hrvatskoj ili „Luna Park Sydney” u Australiji.
Treba ih razlikovati od zabavnih parkova koji su mnogo složenije i veće institucije sa specifičnim sadržajima, iako im je podrijetlo isto. Lunaparkovi sadrže većinu ravnih i okomitih vožnji, lakše ih je sastaviti ili rastaviti te prevoziti kamionom nego tobogane, koji su rezervirani samo za zabavne parkove.
Kultura luna-parkova je prepoznata kao nematerijalna kulturna baština i upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2024. godine kao zajednička nematerijalna svjetska baština Belgije i Francuske.[5]
Davne preteče današnjih luna-parkova bili su srednjovjekovni sajmovi održavani po nekoliko dana, s atrakcijama ondašnjeg svijeta; prikazanjima relikvija i čuda iz života svetaca, egzotičnim životinjama i sličnim stvarima. Sajmovi su uz neke novine (putujuća kazališta, cirkusi, akrobati i snagatori) ostali mjesta zabave sve do početka 19., a negdje i do polovice 20. stoljeća.
Uloga putujućih zabavljača bila je prvenstveno informativna (budući da trubaduri više nisu postojali) i putovali su od sela do sela, donoseći 'vijesti' iz okolice (slično još uvijek aktualnoj praksi putujućeg cirkuskog izvođača koji reklamira predstavu), a istovremeno su pružali i zabavu. Ta se pojava smanjila pojavom televizije 1950-ih.[6]
Pravi procvat luna-parkovi doživjeli su krajem 19. stoljeća, a poticaj su im bile prve svjetske izložbe (koji su donekle bili i privremeni zabavni parkovi) koje su privukle ogroman broj posjetitelja. Tek nakon Svjetske izložbe u Beč u 1873. na istom prostoru izrastao stalni zabavni park Prater,[7] s vrtuljcima, streljanama i sličnim ondašnjim velikim atrakcijama.
Električna energija se u početku više koristila za privlačenje kupaca nego za stvarno osvjetljenje. Električna rasvjeta bila je posebno značajna na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine. Kino je također bilo nomadsko, posebno od 1895. kad su operateri sajmišta kupili su prava od braće Lumière na kinematograf, a pokretna kina pojavljivala su se na sajmovima i predstavljala filmove npr. Georgesa Mélièsa, sve do Prvog svjetskog rata kada je kino postalo potpuno sjedilačko otvaranjem prvih kino dvorana.
Kultura sajmišta način je života koji je i danas vrlo živ u Francuskoj, Belgiji i diljem Europe. Tamo, svake godine, od veljače do studenog, zajednica luna-parka putuje utvrđenom rutom, vraćajući se na iste lokacije svake godine. U organizaciji lokalnih vlasti, postavljaju svoje atrakcije u javnom prostoru, gdje ostaju od jednog dana do nekoliko tjedana. Atrakcije uključuju štandove s hranom, slatkišima i pomfritom, igre vještine i sreće te tradicionalne i moderne vožnje poput vrtuljaka, panoramskih kotača i tobogana. Tijekom sezone žive kao obiteljska zajednica u mobilnim kućicama postavljenim na sajmištu. Zajednica luna-parka upravlja atrakcijama i zabavlja sudionike, koji dolaze uživati u vožnjama i delicijama ili prošetati živahnim ulicama. Na kraju sajma, zajednica lunaparka rastavlja atrakcije i seli se u sljedeći grad.[5]
Atrakcije, sastavni dio baštine lunaparka, čuva, obnavlja i koristi ista obitelj tijekom nekoliko generacija, a roditelji prenose znanja i tradicije djeci, koja sudjeluju u zadacima od malih nogu. Putujući način života oslanja se na snažnu solidarnost između članova zajednice i šire.[5]
- 1 2 luna-park, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 26. siječnja 2026.
- ↑ lunapark Poljsko-engleski rječnik
- ↑ "λούνα παρκ" Grčko-engleski rječnik
- ↑ Luna park Bolero
- 1 2 3 Kultura luna-parkova UNESCO-ove službene stranice (fr.) Preuzeto 26. siječnja 2026.
- ↑ Régis Renard, „Svečane atmosfere, umjetnička i kulturna promocija lunaparka” na atmosferes-festives.net, 15. siječnja 2015. (fr.) Preuzeto 26. siječnja 2026.
- ↑ Weltausstellung in Wien (engleski). Encyclopedia of Austria. Pristupljeno 26. siječnja 2026.
- Alexandra Rice, La culture foraine, 2024., video na YouTube-u (fr.)
 | Nematerijalna kulturna baština s potrebom za hitnom zaštitom (1) | Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) | .svg){kind=small} |
|---|---|---|---|
| Reprezentativni popis (26) | Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Alpinizam1) (2019.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Baguette, tradicionalne vještine i kultura (2022.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima2) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski objed (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Glazbeno umijeće svirača lovačkog roga3) (2020.) • Gwoka4) (2014.) • Maloya4) (2009.) • Medvjeđe svečanosti u Pirinejima5) (2022.) • Parfumerija u Grasseu (2018.) • Procesija divova i zmajeva6) (2008.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Ručna izrada stakla7) (2023.) • Sokolarstvo8) (2021.) • Suhozid9) (2024.) • Transhumanca, sezonsko seljenje stoke10) (2023.) • Umjetnost staklenih perli11) (2020.) • Urarske obrtničke i umjetničke vještine12) (2020.) • Vještine pariških krovopokrivača cinkom i ornamentalista (2024.) • Živa kultura lunaparkova6) (2024.) | ||
| Registar najboljih praksi očuvanja (3) | Graditeljske radionice gotičkih katadrala13) (2020.) • Yole ronde s Martinika, od konstrukcije do plovidbenih praksi4) (2020.) • Pljočkanje14) (2022.) | ||
1) Zajednička svjetska baština Italije, Francuske i Švicarske; 2) Zajednička baština Francuske i Španjolske; 3) Zajednička svjetska baština više zemalja (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg); 4) Nematerijalna svjetska baština francuskih prekomorskih posjeda; 5) Zajednička baština Francuske i Andore; 6) Zajednička baština Belgije i Francuske; 7) Zajednička svjetska baština više zemalja (Češka, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska i Španjolska); 8) Zajednička baština više zemalja (Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Hrvatska, Južna Koreja, Katar, Mađarska, Maroko, Mongolija, Saudijska Arabija, Sirija, Španjolska i Ujedinjeni Arapski Emirati); 9) Nematerijalna svjetska baština više zemalja (Andora, Austrija, Belgija, Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Luksemburg, Slovenija, Španjolska i Švicarska); 10) Zajednička svjetska baština više zemalja (Albanija, Andora, Austrija, Hrvatska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Rumunjska i Španjolska); 11) Zajednička svjetska baština Italije i Francuske; 12) Zajednička baština Francuske i Švicarske; 13) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Francuska, Italija, Norveška i Njemačka); 14) Zajednička baština više zemalja (Belgija, Cipar, Francuska, Hrvatska i Italija); | |||
| Reprezentativni popis (17) |  | |
|---|---|---|---|
| Registar najboljih praksi očuvanja (4) | Kariljonska kultura: očuvanje, prijenos, razmjena i osvješćivanje (2014.) • Obiteljska skrb za djecu u Geelu: model skrbi u zajednici (2023.) • Pljočkanje6) (2022.) • Sportimonium, očuvanje tradicionalnih igara u Flandriji (2011.) | ||
1) Zajednička svjetska baština više zemalja (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg); 2) Zajednička baština Belgije i Francuske; 3) Zajednička baština više zemalja (Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Hrvatska, Južna Koreja, Katar, Mađarska, Maroko, Mongolija, Saudijska Arabija, Sirija, Španjolska i Ujedinjeni Arapski Emirati); 4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja (Andora, Austrija, Belgija, Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Luksemburg, Slovenija, Španjolska i Švicarska); 5) Zajednička baština više zemalja (Austrija, Belgija, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Švicarska); 6) Zajednička baština više zemalja (Belgija, Cipar, Francuska, Hrvatska i Italija); | |||