Idi na sadržaj

942.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 938. | 939. | 940. | 941. | 942. | 943. | 944. | 945. | 946. |  | ►►

Decenije:

| 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e | 960-e | 970-e |

Vijekovi:

| 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek |

942. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar942
CMXLII
Ab Urbe condita1695
Asirski kalendar5692
Bengalski kalendar349
Berberski kalendar1892
Budistički kalendar1486
Burmanski kalendar304
Bizantijski kalendar6450–6451
Kineski kalendar辛丑(Metalni Vo)
3638 ili 3578
     do 
壬寅年 (Vodeni Tigar)
3639 ili 3579
Koptski kalendar658–659
Diskordijanski kalendar2108
Etiopijski kalendar934–935
Hebrejski kalendar4702–4703
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat998–999
 - Šaka Samvat864–865
 - Kali Juga4043–4044
Holocenski kalendar10942
Iranski kalendar320–321
Islamski kalendar330–331
Julijanski kalendar942
CMXLII
Korejski kalendar3275
Minguo kalendar970 prije Tajvana
民前970年
Seleukidska era1253/1254 AG
Tajlandski solarni kalendar1484–1485

Godina 942. (CMXLII) bila je redovna godina koja počinje u subotu u julijanskom kalendaru. Oznaka 942. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • 15. august: Hugo od Arlesa, kralj Italije, nalazi se u Paviji. Upravo je pregovarao o miru s patricijem Alberikom uz pomoć Oda od Clunyja, kojeg je poslao papa Stjepan VIII.[1]
  • Sredina septembra: Dvomjesečno primirje sklopljeno je između pristalica kralja Luja IV i Huga Velikog, Herberta II od Vermandoisa i Otta od Lotaringe (kraj novembra do sredine novembra).
  • Bitka kod Fraxineta: Kralj Hugo od Provanse pokreće napad na Fraxinet, maursku tvrđavu na Azurnoj obali koja je preuzela kontrolu nad dolinama Pijemonta. Uz pomoć bizantijske flote koju je poslao car Roman I, Hugo opsjeda maursku tvrđavu uz pomoć mađarskih pomoćnih trupa (Kabara).
  • Jesen – Hugo od Provanse sklapa primirje s Maurima iz Fraxineta, nakon što je čuo vijest da će švapska vojska uskoro krenuti na Italiju. Povjerava Maurima odbranu alpskih prijevoja kako bi blokirali prolaz njegovom rivalu Berengaru od Ivreje, koji je tada bio u egzilu u Njemačkoj.[2] Bizantinci se žale na grešku i prekidaju savez s Hugom.
  • 1. oktobar: Prvi poznati službeni čin kralja Burgundije, Konrada Miroljubivog, kojeg je prethodno držao u zarobljeništvu njemački kralj Oton I; on efektivno vlada nad stanovnicima Beča. Oton mu nameće zakletvu vazalstva.[3]
  • Kraj oktobra: Početak pontifikata Marina II ili Martina III (završava se 946.).[4]
  • Novembar:
    • Sastanak u Viséu na Meuseu (sjeverno od Liègea). Oton I od Njemačke miri Huga Velikog i Herberta II od Vermandoisa s kraljem Lujem IV. Luj IV se čini da se odriče svojih zahtjeva za Lotaringiju u korist Otona.[5]
    • Početak pobjedničke kampanje bizantijskog generala Ivana Kurkuasa u Siriji i Armeniji. Zauzima Džaziru, Majafarikin, Dijarbakır, Nisip i Edesu (943.).[6]
  • 17. decembar – Vilijam I ("Dugi mač"), vojvoda od Normandije, napadnut je iz zasjede i ubijen od strane pristalica Arnulfa I ("Velikog"), grofa Flandrije, u vrijeme dok su njih dvojica pregovarali u Picquignyju (na ostrvu na Somi) kako bi riješili svoje nesuglasice.[7] Vilijama nasljeđuje njegov 9-godišnji sin Richard, koji je postao vojvoda Normandije (vladao 996. godine). Tokom svog maloljetništva, bio je zarobljen u Laonu od strane Luja IV "prekomorskog", koji je okupirao Normandiju sa svojim vazalima Herbertom od Vermandoisa (Rouen), Hugom Velikim (Bayeux) i Arnulfom od Flandrije (vladao 945. godine).[8]
  • Zima – Mađari pljačkaju Furlaniju i spuštaju se u centralnu Italiju. Hugo od Provanse im daje veliki danak da se vrate u Gotsku oblast ili Španiju. Mađari odbijaju ponudu i pljačkaju seoski dio Lacija, uništavajući regiju Sabina.

Arapsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Ljeto – Mađari napadaju El-Andaluz (današnja Španija) i opsjedaju grad-tvrđavu Leridu. Razaraju Cerdanyu i Huescu, te zarobljavaju Jahju ibn Muhameda ibn el Tavila, emevijskog guvernera (valija) grada Barbastra. Zbog nedostatka zaliha hrane za ljude i stoku, Mađari se povlače u Gotsku oblast.[9]

Engleska

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Edmund I ("Veličanstveni") kreće sa svojom vojskom na sjever kako bi ponovo osvojio Pet oblasti (općina) (pet glavnih gradova danske Mersije) u današnjem Istočnom Midlandsu od nordijsko-irskog kralja Olafa Sigtryggssona.[10]
  • Idwal Foel, kralj Gwynedda, otvoreno se pobunio protiv vrhovne vlasti Edmunda I. On i Llywelyn ap Merfyn, kralj Powsa, poginuli su u borbi protiv engleskih snaga.
  • Hywel Dda, kralj Deheubartha, anektirao je Gwynedd i Powys kako bi postao jedini vladar većeg dijela Walesa.
  • Mularadža, osnivač dinastije Čaulukja, zamijenio je posljednjeg vladara Čavda, Samanta-Simhu, u Gudžaratu (moderna Indija). Osniva nezavisno kraljevstvo sa svojim glavnim gradom u Anahilapataki (približan datum).

942. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Jesen – Papa Stjepan VIII pokušava pregovarati o miru koji bi okončao sukob između Alberika II, de facto vladara Rima, i Huga od Provanse (njegovog očuha), ali on umire nakon 3 godine vladavine. Stjepana nasljeđuje Marinus II kao 128. papa Katoličke crkve.
  • 7. mart – Mu'ayyad al-Dawla, vladar dinastije Buyid (umro 983.)
  • Fudživara no Tamemitsu, japanski državnik (umro 992.)
  • Genšin, japanski učenjak Tendaija (umro 1017.)
  • Liu Čang, car Južnog Hana (umro 980.)
  • Sabuktigin, emir Gazne (približan datum)
  • Sabur ibn Ardašir, perzijski državnik (umro 1025.)
  • Sŏ Hŭi, koreanski političar i diplomata (umro 998.)
  • Svjatoslav I, veliki knez Kijeva (približan datum)
  • Vang, carica dinastije Song (umrla 963.)
  • 21. januar – An Čongrong, kineski general (Pet dinastija)
  • 13. februar – Muhamed ibn Ra'iq, abasidski de facto regent
  • 10. juni – Liu Jan, car Južnog Hana (r. 889.)
  • 28. juli – Ši Džingtang, car Kasnog Džina (r. 892.)
  • 24. august – Liu, carica udovica Kasnog Džina
  • 18. novembar – Odo od Clunyja, franački opat
  • 17. decembar – William I, vojvoda od Normandije (pr. n. e. 893.)
  • An Kongdžin, kineski general i guverner
  • Fulk I, franački plemić (približan datum)
  • Idwal Foel, kralj Gwynedda (Wales)
  • Llywelyn ap Merfyn, kralj Powysa (Wales)
  • Pietro Participazio, dužd Venecije (Italija)
  • Saadia Gaon, jevrejski filozof i egzeget
  • Stjepan VIII, papa Katoličke crkve Crkva
  • Teobald Stariji, franački plemić (rođen 854.)
  • Wigred, biskup Chester-le-Streeta (približan datum)
  • Wynsige, biskup Dorchestera (približan datum)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Urbain Plancher, Zacharie Merle, Alexis Salazard Histoire générale et particulière de Bourgogne, Volume 1. chez L.-N. Frantin impr. 1739
  2. Liudprand, V, 16–17; R. Hitchcock, Mozarabs in Medieval and Early Modern Spain (Franham: Ashgate, 2008), p. 42.
  3. Jean Delorme Chronologie des civilisations. Presses universitaires de France, 1956
  4. Liste des Souverains Pontifes. théologie de l’épiscopat.fr
  5. Jackie Lusse, Patrick Corbet, Georges Viard Les moines du Der, 673-1790 : actes du colloque international d'histoire, Joinville-Montier-en-Der, 1er-3 octobre 1998 [archive] D. Guéniot, 2000
  6. Louis Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris, Albin Michel, 1946, 596 p.
  7. David Nicholas, Medieval Flanders (Longman Group UK Limited, London, 1992), p. 40.
  8. Alain de Sancy Les ducs de Normandie et les rois de France : 911-1204. Fernand Lanore, 1996 (ISBN 978-2-85157-153-3)
  9. Martínez Díez, Gonzalo (2005). El condado de Castilla, 711–1038: la historia frente a la leyenda. Marcial Pons Historia. pp. 372–73.
  10. Edmund I (king of England), "Edmund-I" Encyclopædia Britannica.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]